• Proizvodnja toplinske energije
  Klasične tehnologije generiranja toplinske energije su kroz kotlove koji rade na naftu i plin kao najčešća korištena goriva. Manje zastupljena goriva su drvo, drvena sječka, drvene pelete te u industriji ugljen. Zadnjih dva desetljeća razvijene su nove tehnologije generiranja toplinske energije kao što su toplinske pumpe i solarni kolektori. U urbanim zonama višestambenih naselja popularni su i ekonomski isplativi centralni toplinski sustavi.
• Distribucija topline
  Proizvedena toplinska energija se mora distribuirati putem medija kao što su zrak ili voda. Najčešći oblik distribucije toplinske energije je vodom. Voda ima veliki toplinski kapacitet, dostupna je i relativno jeftina. Također voda je nestlačiva te ju je jednostavno pomoću cjevovoda i crpki transportirati.
• Potrošači ili grijaća tijela
  Najpopularnija grijaća tijela su radijatori ili podno grijanje te u zadnjie vrijeme zidno ili stropno grijanje. Grijaća tijela prenose toplinu na okolinu te stvaraju konfor za boravak čovjeka. Radijatori kao klasično grijaće tijelo su vidljivi u prostoru te su na tržištu zastupljeni u mnogim tehničkim i dizajnerskim varijacijama. Podno grijanje nije vidljivo u prostoru te pruža ugodnu razinu grijanja pri nižim temperaturama proizvedene toplinske energije što rezultira nižim troškovima. Podna grijanja tekođer je moguće kombinirati s solarnim kolektorima.

Crpka grijanja ili opće poznata kao cirkulacijska pumpa bitan je element sistema grijanja. Njezina funkcija je da kroz svoj što tiši rad osigura dovoljan protok tople vode kroz radijatore.

Crpka grijanja starije proizvodnje imaju loših strana za potrošača kao što su buka i nepotrebna potrošnja električne energije. Problem je što stare crpke ne rade prema trenutnim potrebama već uvijek rade punom snagom. Takvi problemi se mogu riješiti ugradnjom crpki novije proizvodnje s automatskom regulacijom (pametne crpke).

Potrošači često zanemaruju ulaganje u nove crpke ne znajući da se ista mogu vratiti u samo nekoliko godina. Naime potrošnja električne energije nove učikovite crpke na godišnjoj razini je 10-20% klasične crpke. Crpka grijanja ima najveći potencijal uštede od svih kućanskih uređaja.

U pravilu svaki je radijator opremljen s radijatorskim ventilom. Ventil povećava ili smanjuje protok vode za grijanje kroz radijator što omogućuje regulaciju željene sobne temperature.

Radijatorske ventile dijelimo na ručne i termostatske. U principu ručni ventil radi kao slavina za vodu te je njegovo podešavanje neprecizno i neekonomično dok je termostatski ventil opremljen ekspanzijskim termo elementom. Termo element se širi kada sobna temperatura raste i skuplja kada sobna temperatura pada. Na taj način automatski podešava protok vode za grijanje kroz radijator i održava konstantnu sobnu temperaturu što je povezano s udobnošću i troškovima.

U slučaju starih ručnih ventila preporuča se zamjena novim termostatskim ventilima.

Sobni termostat je uređaj koji ima integrirani osjetnik sobne temperature te putem te informacije centralno pali i gasi grijanje. Sobni termostati se dijele na:

• neprogramibilne termostate koji imaju samo funkciju paljenja i gašenja grijanja te
• programibilne koji imaju puno drugih funkcija od kojih je najvažniji vremenski program.

Također programibilni termostati novije proizvodnje mogu imati wi-fi sučelje te se može spojiti na kućnu mrežu. Na taj način je omogućen daljinski pristup internetskom vezom upravljanju rada grijanja.

Razdjelnik toplinske energije je uređaj pričvršćen za radijator te ima funkciju bilježenja količine potrošene topline točnije bilježi jedinice topline. Uz njegovu pomoć može se izraditi izračun troškova grijanja svakog pojedinačnog radijatora.

Razdjelnik toplinske energije radi na način da prilikom zagrijavanja radijatora zagrijava se i metalna stražnja strana razdjelnika. Ta temperatura integrirana je u vrijeme grijanja i rezultira mjerenjem ili bilježenjem topline. Količina zabilježene topline ovisi o veličini i dizajnu radijatora te se prema tome razdjelnici topline programiraju u skladu proizvođačem, tipom i dimenzijama radijatora.

Mjerilo toplinske energije je uređaj koji se ugrađuje na cjevovod ili instalaciju grijanja te ima funkciju mjerenja energije.

Uređaj se sastoji od mjerila protoka, temperaturnih osjetnika polaznog i povratnog voda grijanja i računske jedinice. Računska jedinica u omjeru protoka i razlike temperature izračunava toplinsku energiju.

Automatska regulacija je sklop:

• perifernih elemenata (osjetnici temperature, ventili) te
• upravljačke jedinice.

Funkcija automatske regulacije je osiguravanje optimalne (klizne) distribucije tople vode grijanja za svaki hidraulički krug zasebno u ovisnosti temperature grijanja, vanjskoj temperaturi i vremenskog programa grijanja.

Bez ekspanzijskog uređaja volumen vode grijanja bi nekontrolirano rastao te prouzročio oštećenje cjevovoda i aktiviranje sigurnosnog ventila. Nedostatak vode u sistemu grijanja dovodi do nižeg stupnja učinkovitosti, povećane potrošnje energije kao i ulazak zraka što dovodi do korozije.

Ispravna ekspanzijska posuda osigurava siguran, učinkovit i dug vijek trajanja sustava.

Postrojenja za daljinsko grijanje jesu postrojenja koja iz jednog centralnog mjesta opskrbljuju toplinom više zgrada.

Opskrba toplinske energije se u zgradarstvu koristi za grijanje i pripremu sanitarne tople vode, dok se u bolnicama, hotelima i industriji ta energija može koristiti za kuhinje, praonice rublja i druge tehnološke procese.

Toplinska stanica je predajno postrojenje toplinske energije te ima funkciju određenu zgradu opskrbiti toplinskom energijom. Toplinska stanica se sastoji od primarnog i sekundarnog kruga grijanja. Mora biti opremljena sigurnosnim sklopovima potrebnim za povezivanje zgrade na distribucijsku mrežu daljinskog grijanja.

Dijelovi toplinske stanice su:

• izmjenjivač topline,
• hvatač nečistoća,
• regulator tlaka,
• mjerilo toplinske energije,
• sigurnosni ventil,
• zaporni ventili,
• manometri te
• termometri i automatska regulacija.

Balansiranje ili hidraulično uravnoteženje grijanja predstavlja odabir opreme i skup radnji kako bi se osigurao ravnomjerna raspodjela vode u svim dijelovima sistema. Balansiranje se dijeli na statičko ili dinamičko.

Pravilna raspodjela vode sistema dobijemo ugradnjom balans ventila na horizontalnom ili vertikalnom dijelu grijanja te njihovim podešavanjem. Na taj način omogućuje se optimalan rad i uštede toplinske energije.